Iskapanje zlata

      Zlato se koristilo i u davninama, nađeni nakit izrađen od zlata datira čak iz neolita. Zlato je imalo izrazito značajnu ulogu u Egiptu, osim u svrhu izrade nakita i kao pokazatelj bogatstva, imalo je i privredno-političko značenje. U Egiptu su nađeni mnogi iskopi zlata i na površini i u dubini. U planinskoj pustinji između Nila i Crvenog mora također su nađena 36 zlatnih rudnika.       U grčkoj mitologiji se također spominje zlato u  priči o Jazonu i Argonautima koji su bili u potrazi za zlatnim runom, ono je predstavljalo krzno krilatog ovna Krizomala. Runo se smatralo u cijelom svijetu velikim blagom, a dugo se i po Grčkoj o njemu pripovijedalo, mnogi su junaci i knezovi čeznuli za njim.       Rani i srednji vijek bili su siromašni  zlatom pa su ispiranjem dobivene male količine zlata bile značajne. Posvuda gdje se ispiranjem pojavilo i najmanje zlata, brzo su se proširile vijesti o "pravoj zlatnoj rijeci" što je rezultiralo pojavama zlatnih groznica. Zlatne groznice su izbijale na mnogim mjestima u svijetu, no najpoznatija je počela 1848. godine u Kaliforniji  pronalaskom veće količine zlata, te su time počele dolaziti prve kolone ljudi u potrazi za zlatom. Radnici su pomoću jednostavnih metoda dolazili do zlata, kao što je ispiranje zlata, pomoću tava ili ovčje kože  (zlatnog runa) iz riječnog mulja. Nakon nekog vremena napredovali su te su počeli graditi male  brane koje bi usmjerile vodu prema vodenim kanalima kako bi djelomično isušili korito rijeke da bi na lakši način došli do znatno većih količina zlata.

        U sljedećem stupnju hidrauličko rudarenje se koristilo na drevnim šljunčanim nakupinama koje su sadržavale zlato na obroncima i liticama u zlatnim poljima. U modernom načinu hidrauličkog kopanja, cijev visokog  pritiska je usmjeravala mlaz vode u šljunčane nakupine koje su sadržavale zlato. Šljunak i zlato koji bi popustili su onda prolazili kroz odvodne kanale, gdje se zlato zadržavalo na dnu i gdje je na kraju pokupljeno. Do sredine 1880-ih, procjenjuje se da je više od 341 tona zlata ( u vrijednosti više od 15 milijardi američkih dolara ) prikupljeno „hidrauliziranjem“. Ovakav način hidrauličkog rudarenja se proširio svijetom. Alternativa  „hidrauliziranju“ bila je „kojotarenje“.  Ta metoda je uključivala kopanje manjih tunela dubokih 6 do 13 metara u kamenu uzduž obale potoka. Tuneli su kopani u svim smjerovima kako bi se dosegle najbogatije žile.       Nusproizvod ovih metoda izvlačenja je bila velika količina šljunka, blata, teških metala i ostalih onečiščivaća  koji su se slijevali u tokove rijeka.       Kad je zlatna groznica završila, iskapanje zlata se nastavilo.Cijena zlata bila je visoka.  Zadnji stadij prikupljanja preostalog zlata je bio prikupljanje zlata koje je polako naneseno u ravna dna rijeka i brana .Kalifornijske središnje doline i ostalih zlatonosnih područja u Kaliforniji. Do kraja 1890-ih,tehnologija iskapanja dna rijeka je postala isplativa, i procjenjuje se da je više od 621 tona iskopano na taj način( više od 28 milijardi $ ).     Tijekom zlatne groznice i u narednim desetljećima, tragači za zlatom su se također počeli baviti rudarenjem čvrstog kamena, odnosno, prikupljanjem zlata izravno iz kamena u kojem se nalazilo, uglavnom kopanjem i eksplozijama kako bi se pratile žile zlatonosnog kvarca., Do 1851. rudarenje u kvarcu je postalo jedna od važnijih glavna industrija. Jednom kad bi se zlatonosni kamen izvukao na površinu, zdrobljen je, a zlato je odvojeno ili isprano korištenjem arsena ili žive. Na kraju rudarenje čvrstog kamena je postalo najveći izvor zlata u "Zlatnoj pokrajini".